|
|
Evo, sad sam i kavu prolila po kauču ... e pa stvarno ... mislim, baš me briga za kauč, ali šteta kave ... nego ... čitam tamo kod naše male lampice, poznatije kao PriceSvetionika, kako osjeća proljeće ... pa si mislim ... pa dobro kako ga ona tamo ukopana u snijeg osjeća, a ja ovdje kraj mora ne? Damn! Ne znam ... ja trenutno samo osjećam svakodnevne glavobolje, križobolje i sl. Osjećam se k'o stara baba ... a kako ono kažu: star si koliko se staro osjećaš, pa se bojim ... izgledam li ja kao da imam 80?!! Najgore je, zapravo, šta je došao i taj presudni trenutak, onaj kojeg odgađam još od kad sam završila sa stažem, a zovu ga još i - Stručni ispit. A tko me pozna, svjestan je koliko mi zapravo baš to konstantno stvara pritisak, kojeg ponekad ni sama nisam svjesna. Postala sam međutim, onaj čas kad su me zatražili da potpišem da ću ga položiti u sljedeća 2 roka – bio to ožujak ili svibanj ... da, tad sam primjetila nevjerojatnu vezu između psihičkog i fizičkog; malo nervoze, nepovjerenja u vlastite sposobnosti, malo panike ... i eto mi vrtoglavice! Ne kažem, postojala je ona i puno prije, ali da se itekako pojačala kad sam potpisala da ću ispit dat za nepunih mjesec dana ... i kao šta vidite, učim k'o sumanutaJ Ali rekoh, trebam balans između psihičkog i fizičkog, a za bolje psihičko stanje trebam pisanje. As smiple as that. Zato pišem umjesto da čitam skriptu, da. Ionako mi je koncentracija na razini klinaca koje odgajam, cca. 5 – 10 minuta. Bit će to ona: S kim si, takav si J Ma znam, izvlačim se, jasno je k'o dan, ali ajmo glumit da ne znamo ... E da, primjetila sam, jutros je sunce izašlo ranije! Inače se na posao vozim po mraku, a jutros se već danilo, pa eto, ipak neka naznaka svjetla na kraju tunela ... lijep pozdrav, vaš Levant!